Njihovi zemni ostatci izvađeni su i pokopani u samostansku crkvu, uz sudjelovanje mnoštva puka Božjega, 1. srpnja 1971. Ubrzo je ugušeno Hrvatsko proljeće, pa je opet sve palo u dugu, olovnu šutnju do Domovinskog rata.
Grobnicu ovih pobijenih hercegovačkih franjevaca i svih drugih pobijenih franjevaca pokopanih u samostanskoj crkvi, njih 24, te ratno sklonište, svakodnevno posjećuju hodočasnici iz raznih zemalja svijeta, naravno i domaći puk Božji. Oni se na tom mjestu mole za zagovor „širokobriškim mučenicima“, a i pale svijeće u znak zahvalnosti za žrtvu koju su ovi franjevci podnijeli za svoju vjeru i narod.
Kako se pod utjecajem vremena i prirodnih procesa ratno sklonište ne bi urušilo, pristupilo se njegovoj neophodnoj zaštiti. Nakon što bude uređena njegova unutrašnjost, pristupit će se uređenju i okoline. Olakšat će mu se pristup te omogućiti fratrima iz samostana i svim ljudima dobre volje moliti se i odmarati u miru i tišini. (pobijeni.info)
