Jugokomunisti, imajući u planu strti i slomiti vjeru u Hercegovini, toga hladnog dana u mjesecu veljači upadajući u samostan na Širokom Brijegu pronalaze 12-oricu franjevaca, odvode ih do ratnog skloništa, ubijaju, polijevaju benzinom i potom ih zapale. To je bio uvod za sva iduća događanja, za druge nepravedno ubijene franjevce u Mostaru, Čitluku, Ljubuškom i mnogim drugim mjestima, sveukupno njih 66, kao i za ubijene članove puka Božjega. Samo za nekoliko dana koliko je jugokomunistima trebalo da pregaze Široki Brijegu napravili su tu 330 što većih i manjih stratišta i grobišta. U Drugom svjetskom ratu i poraću tako je iz općine Široki Brijeg ubijeno 2.189 osoba, a iz Županije zapadnohercegovačke 7.128. U čast svima njima danas je na Širokom Brijegu služena sv. misa zadušnica.

Molitveni program započeo je u 16.00 molitvom kraj ratnog skloništa gdje su članovi Frame Široki Brijeg zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara koji su ubijeni i spaljeni u ovom skloništu. Nakon molitve procesija se uputila prema samostanskoj crkvi. Molitvu na grobnici s posmrtnim ostatcima 24-ice pronađenih pobijenih franjevaca predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, a imena pobijenih čitali su trećari.

Svečanu sv. misu zadušnicu predslavio je provincijal fra Jozo, uz sumisništvo generalnog vikara hercegovačkih biskupija don Nikole Menala, vicepostulatora fra Miljenka Stojića, svih gvardijana i velik broj drugih hercegovačkih franjevaca i svećenika. Pjevanje na sv. misi predvodio je Veliki župni zbor. Molitvu vjernika čitali su gvardijani pojedinih samostana.

Provincijal fra Jozo u svojoj propovijedi naglasio je govor ljubavi i govor istine. »Tijela im bijahu uništena, zatrpana, spaljena, sakrivena kako bi ih nestalo iz života i sjećanja ljudi, ali njihova imena žive. Njihov život uskrisiva. Tu istinu nije moguće sakriti, jer ona ima božanski temelj. Pamćenje je važno za ljudski hod. “Ako se ne sjećamo sami sebi, postajemo tuđinci, ‘prolaznici’ postojanja. Bez sjećanja smo, iščupani iz zemlje koja nas drži i poput lišća vjetrom odlazimo u zaborav! S druge strane, stvarati sjećanje znači vezati se čvrstim vezama, osjećati se dijelom povijesti, disati s pukom Božjim!”. (Papa Franjo, Corpus Christi 2020). … Naprijed se može ići s puno znanja, ali i s još više ljubavi. Jer malo pameti ovoga svijeta odvelo je milijune ljudi u smrt. Malo ljubavi ovoga svijeta odvelo je svijet u ništavilo i ravnodušnost! Krist nam i danas govori da on po ljubavi uskrisiva, da je On onaj koji sabire, a ne gubi (Iv 6, 37-40). S Njim čovjek dobiva. S Njim živi. S Njim ne propada. I kada ovaj svijet odbacuje, ubija, prekriži, On prihvaća, liječi i prima. Čini mi se da Hrvati imaju malo ljubavi, jako malo ljubavi, jer ostaje još puno tajni koje treba otkriti, puno grobova koje treba označiti, puno laži koje treba razotkriti, puno istine koju treba slijediti. Široki Briježe, jesi li ponosan ili žalostan, govoriš li istinu ili šutiš, jesi li još uvijek zamotan u ideologiju ili postaješ zlato iskušano, taljeno, oprano, kristalno čisto…? … Veliki i sveti Alojzije, blaženi mučenik Stepinac, koji stoji na čelu stotina ubijenih hrvatskih svećenika, kaza nam jasno i odmjereno: “Više nego ikada potrebni su danas čovječanstvu junaci Kristove ljubavi, da sagrade što je porušeno u ljudskim dušama; da izliječe što je bolesno; da zaviju što je ranjeno; da svežu što je slomljeno; da utješe što je žalosno; da obrišu suze onima što plaču. A tih je mnogo, neizmjerno mnogo danas po čitavom svijetu. Budite vi glasnici te divne kršćanske ljubavi.” (A. Stepinac, Krist Kralj, 1941.) On nam je pokazao put kako živjeti načela koja nadilaze težinu vremena: “Ako treba trpjeti, trpjet ćemo. Ako u tamnicu – u tamnicu. Ako treba umrijeti, i umrijet ćemo – ali sotoni popustiti, to nikada!” (A. Stepinac) Da, to su naša braća živjela. To su posvjedočila svojim životom i svojom smrću. Te veličanstvene riječi nadahnute su Evanđeljem ljubavi. To jest ljubav. To jest put. To jest život koji ima smisla.«

Na kraju sv. mise zadušnice nazočnima je nekoliko riječi uputio generalni vikar hercegovačkih biskupija don Nikola Menalo te prenio pozdrave i blagoslov biskupa mons. Petra Palića. »Na ovom mjestu na kojem se nalazimo i gdje se spominjemo svih onih koji su negdje drugdje, ne samo na ovome mjestu, pobijeni, svojom krvlju i mučeničkom smrću svjedoče kako nisu tretirani jednako i pošteno. Neki drugi ljudi imali su više mogućnosti i povlastica od drugih zbog različitih razloga poput vjere ili neke druge osobine. Stoga, dok se prisjećamo danas pobijenih, od nas se očekuje potreba za aktivnim radom na uklanjanju nejednakosti i osiguravanju pravednosti u društvu, koliko god to zvučalo utopistički. Ipak trebamo imati na umu činiti pravo i pravicu i tada ćemo biti Bogu mili, jer dok god pravednikova usta mudrost kazuju, a jezik njegov govori pravo, zakon mu je Božji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi, kako psalmist govori. Danas se sjećamo ljudi čiji koraci nisu bili kolebljivi, bili su žrtve jednoga manifesta koji je paralizirao Evanđelje i navjestitelje Radosne vijesti. No, žrtva pobijenih svećenika i redovnika u našem narodu pokazuje nam da će zakon Božji uvijek biti ispred manifesta samoupravljanja. Neka njihova žrtva bude poticaj današnjim naraštajima za neustrašivo svjedočenje ljubavi prema Bogu i prema ljudima.«

I gvardijan širokobriješkog samostana fra Ivan Marić uputio je prigodne riječi. »Razlozi dolaska su mnogostruki, od onih povijesnih, strašnih i poraznih po ljudski rod, do crkvenih, obiteljskih i osobnih. Ovaj današnji spomen na ubijene fratre Hercegovačke franjevačke provincije godinu za godinom donosi mnoga duhovna dobra i za našu Crkvu, Provinciju, naš narod i obitelji. To postaje naše blago. Posljednjih dana i zgrada franjevačke gimnazije je progovorila i evo čitavo stoljeće govori, priča neobičnu priču, za koju je došlo vrijeme da stanemo i poslušamo ju. Zadnjih dana njezina praznina je to glasnija, odjekuje čitavom Hercegovinom. Penjem se kuda si i ti brate ubijeni hodio, na nastavu, učiti ili predavati. Sjetno i teška daha. Osjećam garež, kao i na mjestu vašeg ubojstva. Iz svega glasa bih vapio da tako svi osjete sveto strahopoštovanje prema hramu koji je Hercegovinu vinuo u nezaustavljiv napredak. Da shvatimo i prihvatimo ozbiljnost darovanog trenutka. Od gledanja nema napretka. U ovom trenutku su nam potrebna naša djela. Da nijedna priča ne ostane neispričana, nijedan glas ostaje nečujan.« Na kraju se još zahvalio Vicepostulaturi »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, na čelu s fra Miljenkom Stojićem, na organizaciji Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca, kao i svima onima koji su u tome sudjelovali.

Svake godine sve veći broj vjernika pohodi Široki Brijeg na dan obljetnice pobijenih franjevaca. Tako su ove godine iz Čitluka i Međugorja stigli autobusi s trećarima, a njih 17 pješice je iz Čitluka stiglo na Široki Brijeg. Na obljetnici je sudjelovala i Hrvatska domovinska vojska Split. Učenici i djelatnici I. Osnovne škole Široki Brijeg, njih 530, hodočastilo je danas na grob pobijenih franjevaca. Najprije su se sa svojim vjeroučiteljem fra Franjom Ćorićem pomolili na ratnom skloništu, a potom su se u crkvi pomolili kod groba pobijenih fratara. Prigodno predavanje održao je fra Džoni Dragić. Nakon predavanja svi su učenici imali priliku proći kroz ratno sklonište, mjesto ubojstva franjevaca iz samostana.

Kroz ova četiri dana molitveni program je putem interneta i radiovalova prenosila Radiopostaja Široki Brijeg. Podijeljene su i nagrade na Natječaju s temom pobijeni hercegovački franjevci za uzrast djeca, mladež i odrasli. Vicepostulatura se zahvaljuje svima onima koji su sudjelovali u Natječaju, bilo je uistinu mnogo dobrih i kvalitetnih radova te pozvala i na sudjelovanje u idućem Natječaju koji će biti raspisan u mjesecu rujnu.