Ove knjige su plod osmogodišnjega istraživačkog rada na prikupljanju vjerodostojnih informacija o događajima s kraja Drugoga svjetskog rata i poraća u Širokom Brijegu, utemeljenih na autoriziranim iskazima svjedoka.

U samom uvodu u ovaj jedinstveni događaj nazočnima se prigodnim riječima obratio domaćin fra Svetozar Kraljević gvardijan samostana u Dubravi, koji je čestitao članovima Povjerenstva autorima-priređivačima knjiga na odlično obavljenom poslu istaknuvši zadovoljstvo što je upravo samostanska dvorana crkve Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Dubravi izabrana za domaćinstvo predstavljanja dvoknjižja. Zamjenica gradonačelnika Zagreba doc. dr. sc. Olivera Majić pohvalila je rad Povjerenstva za otkrivanje i uređivanje grobišta, te istaknula žrtvu širokobrijeških fratara i brojnih Širokobriježana u II. svjetskom ratu i poraću završivši govor citatom iz 'Pjesme jednom Brijegu' Antuna Branka Šimića.

O samom sadržaju knjige „Otkopana istina Širokog Brijega (iz Drugoga svjetskog rata i poraća)“ uz multimedijalni prezentaciju govorio je Damir Borovčak član Udruge 'Macelj 1945.'. Damir Borovčak je autor brojnih djela od kojih je vrijedno izdvojiti „Zrin - 70 godina poslije komunističkog genocida“, „Vjera u sjeni politike“, te  „Macelj 1945. - U spomen žrtvama povodom 70. obljetnice komunističkih zločina“. Borovčak je pohvalio rad Povjerenstva i poželio da jedinice lokalne i regionalne samouprave, ali i država se ugledaju na rad ovog Povjerenstva kao oglednog primjera kako se treba skrbiti o hrvatskim žrtvama iz II. svjetskog rata i poraća. Istaknuo je i da je utvrđeno da u 161 grobištu na prostoru Širokog Brijega od 550 do 600 žrtava, a u 12 grobišta ekshumirano je 149 žrtava. Borovčak je govorio i o gradnji groblja na Bilima za hrvatske žrtve iz II. svjetskog rata i poraća, pohvalivši veliku angažiranost i podršku hrvatskih političara u BiH.

Pogovor za obje knjige napisao je Zdenko Ćosić predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke koji je između ostalog rekao da je doslovno i metaforički s ovim knjigama otkopana istina Širokog Brijega, te da je podrška radu Povjerenstva neupitna.

“I ja sam dijete kojemu je otac preživio Križni put, iako još uvijek ima onih koji ignoriraju ovu istinu, ali hvala Bogu da ima onih koji su dali veliki doprinos da se tragedija hrvatskog naroda s kraja II. svjetskog rata otrgne od zaborava“, rekao je između ostalog Miro Kraljević gradonačelnik Širokog Brijega u svom obraćanju, koji je najprije podupro utemeljenje općinskog (a danas gradskog) Povjerenstva, a potom, u skladu s mogućnostima, podupirao i njegov rad kroz proteklih osam godina.

Velimir Mabić, autor knjige „Od Širokog do Bleiburga i nazad“ se u svom izlaganju osvrnuo na nekoliko događaja koji su obilježili sami kraj II. svjetskog rata u Širokom Brijegu navodeći između ostalih „Kuljića djecu“ njih petero koji su streljani na Brigu, dvije Dragice iz Izbična, stravična ubojstva nedužnih svećenika-franjevaca, osuđenog za pomaganje Križarima Iliju Mikulića Jukića, obitelji Gilja koji su ostali bez pet sinova...

„Ono što je zapanjujuće jest činjenica da užasu i patnji Križnog puta nije niti izbliza došao kraj kad su ovi ljudi donijeli žive glave kući. Morali su se najprije suočiti s činjenicom da im, počesto, nedostaje i po pola obitelji, a tek onda s terorom državne tvorevine u nastanku, tvorevine koja je i nastala na krvi njihovih najmilijih. Teror je bio stravičan i teško podnošljiv, a što je najgore, počesto i od susjeda ili dojučerašnjih pripadnika iste one vojske kojoj su zajedno pripadali“ rekao je između ostalog Mabić.

„U knjizi je opisana ratna zbilja sagledana na temelju istraživačkog rada, našeg mladog širokobriješkog povjesničara. Jedan članak govori o pravnom temelju za kažnjavanje zločina, dok drugi o odnosu javnosti i medija prilikom istraživačkog rada Povjerenstva. Vrlo dojmljiv je uradak u knjizi na razradi demografskih gubitaka i strukturi žrtava.  Iz  obrade prikupljenih podataka zastrašujući je podatak da prema popisu prije II. svjetskog rata, tj. 1938. godine Široki Brijeg je imao 23.341 stanovnika, te da je stopa demografskog rasta bila na prosječnoj razini stope koja je bila u BiH, danas 72 godina kasnije, odnosno 2018. godine Široki Brijeg bi imao oko 50.000 stanovnika“, rekao je na početku svog izlaganja Pero Kožul, glavni urednik knjige „Otkopana istina Širokog Brijega“ i predsjednik Povjerenstva za grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća Široki Brijeg. Erupciju emocija i pljesak nazočnih izazvalo je svjedočenje mladog ustaše Bože Bubala – Boje, koji je prepješačio Križni put od Bleiburga do Skopja, a koje je pročitao Kožul. Prema tom svjedočenju otac Pere Kožula također sudionik Križnog puta prebolio je tifus i sa svega 37 kilograma dolazi kući. „Da nije Boga, jedinog gospodara života i smrti, i mog prvog susjeda Boje, ja ovo ne bih saznao. Ne bi večeras pred Vama bio sin tog istog Ivana i promovirao istinu o tim teškim vremenima“, završio je svoje izlaganje Kožul.

Prema podacima Povjerenstva za grobišta Drugoga svjetskog rata i poraća, na prostoru Širokog Brijega na temelju osam godina istraživanja, 278 uzetih iskaza (svjedočenja) od 225 svjedoka, te drugih prikupljenih podataka, s prostora Širokog Brijega u II. svjetskom ratu stradalo je 2165 žrtava.