Autor u najnovijoj knjizi kirurški precizno oslikava društvenu zbilju u kojoj se našao hrvatski narod u posljednje vrijeme. Empatijom kakvu mogu gajiti samo franjevci koji za narod i kroz narod dišu, Stojić sagledava sve aspekte kataklizme koja se ispriječila pred hrvatskim nacionalnim bićem. I dok većina komentatora društvenog života u prvi aspekt stavlja gospodarske probleme s kojima se narod svakodnevno susreće, on naglasak stavlja na krizu morala, identiteta, kulture i samosvijesti. Njegovo pero secira društvenu zbilju od dna do vrha društvenih, a napose političkih struktura.
Osnovna je postavka, od koje Stojić polazi, kako gotovo svi problemi u društvu proizlaze iz činjenice što narodom upravlja oligarhija koja ne bi mijenjala sebe već bi mijenjala narod. Navedena oligarhija zamislila je kako je njeno poslanje preodgojiti narod, promijeniti njegovu povijest i odrediti budućnost. Sedamdeset godina vlastite ideologije pretpostavili su tisuću godina kršćanstva u Hrvata.
Iako Stojić obrađuje razne teme kroz kolumne, ipak, djelo je sinteza jedne misli. Kroz tu misao Stojić jednostavnim rječnikom, koji opet nije lišen znanja i znanosti, stilom kakav još njeguju franjevci koji s narodom žive, javnosti pojašnjava povijesni trenutak u kojem se hrvatski narod našao.
Analizirajući djelo »Podno križa« dolazimo do zaključka kako je osnovna autorova poruka da većina društvenih problema s kojima se Hrvatska danas susreće proizlazi iz prešućenog sukoba, gotovo nevidljivog otpora, naroda vladajućim društvenim i političkim oligarhijama. Upravo je nezadovoljstvo, apatija, očaj i beznađe koje su »lideri« ponudili narodu, umjesto nade, optimizma i budućnosti glavni razlog, prema autoru, društvene, socijalne i demografske kataklizme pred kojom se Hrvatska danas nalazi. Upravo zato je naslov knjige izvrsno pogođen.
»Podno križa« sugerira kako se cijeli jedan narod našao pod trpećom mukom križa. U nekim davnim vremenima križ bi na sebe preuzeo vođa, iskupitelj. No danas vlast vješto sa sebe prebacuje obvezu i odgovornost (križ) na narod. Zašto i ne bi? Ionako taj narod žele preodgojiti, preobratiti i udaljiti od korijena. Prema njima, prema vlasti, dok se narod ne preodgoji ne isplati se za njega ponijeti križ.