O skulpturama Grge Mikulića gorio je, i predgovor za katalog napisao, književnik i novinar Dragan Marijanović.
„Grgo Mikulić osebujna je pojava u našoj  likovnoj i knjiškoj kulturi i živi primjer osobe koja svoje nadarenosti nije prepustila žaljenju: zašto nisam studirao likovnu akademiju ilki pak studij književnosti, pa da mogu biti to što želim! Ne, on je radom i upornošću ostvario svoj paralelni likovni i knjiški svijet, ostavljajući važne tragove i u jednom i u drugom te je Mikulić time živi primjer ljudske i kreativne polivalentnosti, tako tipične za Hercegovce.
Grgo Mikulić će u povijest  kiparstva ući kao prvi autor u nas koji je ostvario dugo sanjanu zamisao o spomeniku  temeljima naše pismenosti, hrvatskoj ćirilici koju je iznjedrilo drevno glagoljaštvo, koja u mjestu Kočerin danas materijalno i tematski zatvara jednu nesvakidašnju povijesnu i kulturloško fenoimenološku priču, uokvirenu u nesvakidašnju Aleju hrvatske ćirilice, grob Vignja Miloševića, Kočerinsku ploču i nekropolu srednjovjekovnih stećaka. Imati to, znači imati dokumentiranu povijest u jednom četvornom kilometru, bez dvojbenih detalja ili kakvih prijepora – to je aksiomska priča koja se napisala sama kroz duga stoljeća, a prikazom slova hrvatske ćirilice Mikulić je objasnio kako je ona nastajala“, rekao je Marijanović.

Umjesto govora, autor Grgo Mikulić pročitao je svoje dvije, još neobjavljene pjesme: Moj svijet i Samoća. Nakon njega, izložbu Slova i portreti, otvorio je Generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru Velimir Pleša.