Hotel 'Park' je otvoren u veljači 1975. Na otvaranju je bilo svečano, veselo, bučno, glamurozno i blještavo, za ono vrijeme uistinu spektakularno. Za početak "posuđen" je iz Bristola za direktora iskusni ugostiteljski djelatnik Dragan Markić. I ostalo osoblje – kuhari, konobari, šankeri, sobarice, recepcionari, administrativci, radnici na održavanju, čistačice i spremačice, svi su djelovali radišno i uljudno, nasmijano i ljubazno, baš onako ugostiteljski...
Ostat će zapamćeno da je na otvaranju mnogobrojne goste zabavljala mostarska pjevačica Antonija Škoro. Širokobriježanima, ali i Mostarcima, Gruđanima, Imoćanima i mnogima drugim bila je stvar prestiža, ponosa i ugleda pojaviti se u hotelu svaki dan ili barem tjedno, na jutarnjoj kavi ili poslije podne na kolačima ili na glazbenim večerima. Neki su pak najradije navraćali u kuglanu u prizemlju, pa do iznemoglostu gađali i obarali cone... Glazba je svirala obvezno u dane vikenda, često i ostalim danima, još više noćima. Posebice popularno bilo je sjesti na prepunu terasu i uživati u pogledu na ulicu uz kavu, hladno pivo ili sok, koji su uz osmijeh posluživali Mile, Iva Mirko, Cigo, Pero, Nikola,Nada, Toma... Ili u restoranu kušati specijalitete koje su znalački pripremali Matija, Zora, Mara, Kata, Cmilja, Braco, Mila, Blagica, Zlata, Radica... Sve su to bili pravi majstori, jer da nisu zar bi sredinom 80-ih godina na svejugoslavenskim gastro natjecanjima Vinko Pavković i Josip Mandić osvojili srebrna i brončana odličja kao konobari, a Tomica Ćorić kao kuhar. Bili su to istinski podvizi, jer mali hotel 'Park' natjecao se u konkurenciji s najboljim i izvikanim hotelima iz Beograda, Zagreba, Ljubljane, Sarajeva, Splita, Dubrovnika, Splita, Opatije... Hotel Park je osvajao i nagrade u raznim ugostiteljskim kategorijama, recimo u izboru beogradske Ekspres Politike.
Hotel je u svojoj povijesti promijenio više vlasnika, prolazio kroz svijetla i manje svijetla razdoblja, te imao krize kao onu iz ratnih i poratnih godina, kada je jedno vrijeme bio napušten, zapušten, odrpan i devastiran. Umjesto gostiju hotelskim su prostorima šetali miševi, mačke, pauci i buba švabe, a umjesto ugodnih mirisa iz kuhinje se širio vonj plijesni, memle i vlage. Ipak, kao Feniks Park se uzdigao iz pepela, zablistao, narastao, nabildao, proširio i osuvremenio, pa je danas ovakav kakvoga vidite – blistav, suvremen, pun života, radosti i mladosti. Rekli bismo da se vratio u najljepše dane svoje bogate i slikovite povijesti i tradicije. Valjda će takav ostati još dugo, dugo i dugo...